Kraj 2007. godine donio je tržištu računalne opreme uređaj koji je potpuno promijenio percepciju o tome što jedan prijenosni računalni sustav može biti. Asus Eee PC nije bio samo novi model u ponudi poznatog proizvođača, već je započeo trend tzv. netbooka – uređaja koji su se pozicionirali točno između kompleksnih, skupih dlanovnika (PDA) i glomaznih, tadašnjih prijenosnih računala. Zahvaljujući svojoj pristupačnosti i izrazitoj mobilnosti, ovaj je uređaj u kratkom roku postao globalni hit i jedan od najtraženijih darova na svjetskim tržištima.
Sama krštenica “Eee” nije slučajna; ona predstavlja akronim za Easy to Learn, Easy to Work, Easy to Play. U prijevodu na hrvatski, to znači da je uređaj dizajniran da bude jednostavan za učenje, rad i zabavu. Glavni cilj Asusa bio je stvoriti računalo koje je dostupno širokom spektru korisnika, od djece koja prvi put dolazi u dodir s tehnologijom, do poslovnih ljudi kojima je potreban lagan uređaj za osnovne zadatke u pokretu.
Tehničke specifikacije i pametni kompromisi
Da bi se postigla tako mala dimenzija i niska cijena, inženjeri su morali napraviti određene kompromise. Međutim, ti kompromisi nisu narušili osnovnu funkcionalnost uređaja, već su ga učinili optimiziranim za specifičnu namjenu. Najznačajnija karakteristika Asus Eee PC-a bila je njegova masa od svega 900 grama i dimenzije koje odgovaraju otprilike polovici A4 papira, što ga je činilo nevjerojatno lakim za transport.
U srcu baznog modela nalazio se Intel Celeron M ULV procesor koji je radio na frekvenciji od 900 MHz. Iako po današnjim standardima to zvuči skromno, u vrijeme njegova izlaska omogućivao je sasvim pristojne performanse za osnovne aplikacije i surfanje internetom, uz autonomiju baterije od oko 3,5 sata. Umjesto klasičnog tvrdog diska, koji bi bio pretežak i trošio više energije, ugrađena je flash-memorija od 4 GB ili 8 GB. Iako je taj prostor bio ograničen, on je bio više nego dovoljan za osnovne dokumente i sustav, a dodatni prostor korisnici su mogli lako proširiti putem ugrađenog čitača SD kartica ili tri dostupna USB priključka.
Ekran je bio jedan od najvidljivijih kompromisa. Dijagonala od 7 inča s rezolucijom od 800×480 piksela mogla je djelovati mala, ali je i dalje značajno nadmašivala većinu dlanovnika tog vremena. Za korisnike koji su uređaj koristili duže vrijeme u kućnim ili uredskim uvjetima, Asus je predvidio VGA izlaz, čime se prijenosnik mogao spojiti na vanjski monitor kako bi se izbjegao zamor očiju.
Konektivnost i funkcionalne mogućnosti
Unatoč svojoj veličini, Asus Eee PC nudio je širok spektar priključaka koji ga čine funkcionalnim alatom. Uređaj dolazio je s Ethernet priključkom za žičanu mrežu i bežičnim mrežnim sučeljem (Wi-Fi), što je bilo ključno za uređaj čija je primarna svrha pristup internetu. Također, ugrađena kamera davala mu je prednost u odnosu na mnoge skuplje modele iz tog razdoblja, omogućujući osnovnu video komunikaciju.
Kada analiziramo praktičnost uređaja iz retrospektive, možemo istaknuti sljedeće ključne prednosti:
- Ekstremna mobilnost: Težina ispod jednog kilograma omogućavala je nošenje u svakoj torbi bez osjećaja težine.
- Brzina pokretanja: Zahvaljujući flash-memoriji, operativni sustav se podizao iznimno brzo (oko 12 sekundi), što je bilo značajno brže od tadašnjih HDD diskova.
- Svestranost priključaka: USB portovi, VGA izlaz, priključci za slušalice i mikrofon činili su ga kompatibilnim s većinom standardnih periferija.
- Pristupačnost: Cijena je bila postavljena tako da računalo postane dostupan alat, a ne luksuzni predmet.
Operativni sustav i softverska fleksibilnost
Izvorni operativni sustav na Asus Eee PC-u bio je Linux, prilagođen tako da bude intuitivan i pristupačan za krajnjeg korisnika. Mnogi korisnici su se u početku bojali Linuxa zbog pretpostavke da je kompliciran, no sučelje je bilo dizajnirano upravo za “obične” korisnike. Uz Linux, uređaj je dolazio s paketom osnovnih, ali moćnih aplikacija:
Za pisanje dokumenata i tablica koristio se Open Office, dok je za surfanje internetom bio instaliran Firefox. Komunikacija bila je pokrivena klijentom za e-poštu Thunderbird, aplikacijom Skype te programom Pidgin, koji je omogućivao povezivanje s raznim mrežama poput ICQ-a, AIM-a i Google Talka.
Važno je napomenuti da Asus Eee PC nije bio “zatvoren” sustav. Zbog standardnih komponenti, korisnici su mogli instalirati i Windows XP ili druge operativne sustave prema vlastitim potrebama. Asus je kasnije izbacio i verzije koje su tvornički dolazile s Windows XP-om, što je dodatno privuklo korisnike koji su bili vezani za Microsoftov ekosustav.
Zaključak: Više od samo jeftinog računala
Asus Eee PC nije postao hit samo zato što je bio jeftin, već zato što je ponudio optimalan omjer cijene i mogućnosti. On je dokazao da prosječni korisnik za osnovne zadatke – kao što su pisanje teksta, provjera e-pošte i surfanje internetom – ne treba moćnu radnu stanicu, već pouzdan i lagan alat.
Ovaj uređaj bio je idealan za djecu koja tek započinju obrazovanje u svijetu informatike, kao i za profesionalce kojima je potreban bio zapisnik ili uređaj za brze izmjene dokumenata na terenu. Iako je era netbooka završila s dolaskom tableta i modernih ultrabookova, Asus Eee PC je ostao zapamćen kao pionir koji je demokratizirao pristup prijenosnim računalima i pokazao da manje može biti više.
Često postavljana pitanja (FAQ)
Je li Asus Eee PC bio pogodan za zahtjevne programe?
Ne, uređaj je bio dizajniran za osnovne zadatke. Za zahtjevne programe poput napredne obrade videa ili 3D modeliranja, performanse procesora i količina memorije nisu bile dovoljne.
Kako je bilo moguće povećati memoriju na Asus Eee PC-u?
Najjednostavniji način bio je korištenje SD memorijskih kartica putem ugrađenog čitača ili spajanje eksternog tvrdog diska putem jednog od tri dostupna USB priključka.
Može li se na ovaj uređaj instalirati Windows?
Da, uređaj je bio kompatibilan s Windows XP-om i drugim operativnim sustavima, iako je tvornički dolazio s Linuxom zbog optimizacije i niže cijene.