U suvremenom poslovnom okruženju, poslodavci se suočavaju s izazovom privlačenja i zadržavanja kvalitetnih radnika. Jedan od ključnih načina za postizanje tog cilja jest ponuditi atraktivne beneficije. Iako postoji niz neoporezivih isplata koje poslodavci mogu koristiti kako bi nagradili svoje zaposlenike, postoji jedna specifična opcija koja nudi dugoročne prednosti i za zaposlenika i za poslodavca, a to je uplata u treći mirovinski stup, poznatiji kao dobrovoljna mirovinska štednja.
Ova vrsta štednje predstavlja značajan alat za financijsko planiranje budućnosti, omogućujući ostvarivanje značajnih koristi koje se protežu kroz cijeli životni i radni vijek. Njezina jedinstvenost leži u kombinaciji poreznih olakšica za poslodavca, državnih poticaja za zaposlenika te potencijala za značajan rast štednje kroz prinose fondova.
Porezne prednosti za poslodavce
Poslodavci koji se odluče financirati dobrovoljnu mirovinsku štednju za svoje zaposlenike ostvaruju značajne porezne uštede. Premije dobrovoljnog mirovinskog osiguranja koje poslodavac uplaćuje na teret tvrtke, u iznosu do 66,36 eura mjesečno, odnosno 796,44 eura godišnje (što odgovara iznosu od 6.000 kuna), smatraju se neoporezivim primitkom za zaposlenika. Ovo je izuzetno važno jer te uplate ne ulaze u osnovicu za obračun poreza na dohodak i doprinosa zaposlenika.
No, prednosti za poslodavca tu ne staju. U kontekstu poreza na dobit, sve uplaćene premije osiguranja, neovisno o njihovom iznosu, smatraju se porezno priznatim troškom. To direktno smanjuje poreznu osnovicu dobiti tvrtke. Primjerice, ako tvrtka plaća porez na dobit po stopi od 18%, a za svakog radnika uplati 796,44 eura godišnje u treći mirovinski stup, može uštedjeti 18% tog iznosa, odnosno 143,34 eura (oko 1.080 kuna) po radniku, zahvaljujući smanjenju porezne obveze. Efektivni neto izdatak za poduzeće, uzimajući u obzir tu uštedu, iznosi približno 653 eura (oko 4.920 kuna), što je značajno manje od troška isplate iste svote kao neto plaće zaposleniku, na koju bi onda bili obračunati svi pripadajući porezi i doprinosi.
Ova porezna olakšica nije rezervirana samo za velike tvrtke. Obrti i samozaposlene osobe koje su u sustavu poreza na dohodak također mogu iskoristiti ovu pogodnost kako bi smanjile svoje porezne obveze.
Prednosti za zaposlenike: sigurnija budućnost i državni poticaji
Iako zaposlenik neće odmah vidjeti iznos od 796,44 eura na svom tekućem računu, taj novac predstavlja ulaganje u njegovu budućnost. Novac uplaćen u treći mirovinski stup bit će dostupan po navršenju 55. godine života, ili 50. godine za one koji su ugovor sklopili do kraja 2018. godine. Ključne prednosti za zaposlenika su višestruke:
Neoporezive uplate poslodavca
Kao što je već spomenuto, uplate poslodavca u dobrovoljni mirovinski fond ne oporezuju se i ne ulaze u dohodak zaposlenika. To znači da se cjelokupni iznos, unutar zakonskih limita, akumulira za mirovinu bez smanjenja poreza ili doprinosa.
Državni poticaji
Jedan od najprivlačnijih aspekata trećeg mirovinskog stupa jesu državna poticajna sredstva (DPS). Država dodatno nagrađuje građane koji štede za mirovinu tako što uplaćuje dodatnih 15% na uplaćena sredstva u jednoj kalendarskoj godini, ali do maksimalnog iznosa od 99,54 eura (oko 750 kuna) godišnje.
Primjerice, ako zaposlenik ili poslodavac uplati 500 eura (oko 3.767 kuna) u kalendarskoj godini, država će dodati 75 eura (oko 565 kuna). Ako uplata iznosi 2.000 eura (oko 15.069 kuna), zaposlenik će i dalje dobiti maksimalnih 99,54 eura poticaja. Stopa od 15% primjenjuje se na godišnje uplate do 663,61 euro (oko 5.000 kuna), dok se iznad tog iznosa dobiva fiksni, gore navedeni, maksimalni poticaj.
Ako poslodavac uplaćuje maksimalni neoporezivi iznos od 796,44 eura godišnje, državni poticaj od 99,54 eura predstavlja oko 12,5% uplaćenih sredstava, što je i dalje značajno ulaganje države u mirovinsku budućnost građana.
Prinosi fondova
Novac koji se uplaćuje u dobrovoljne mirovinske fondove nije pasivan. Fondovi aktivno upravljaju tim sredstvima, ulažući ih u različite financijske instrumente s ciljem ostvarivanja prinosa. Dugoročno gledano, prosječni godišnji prinos od 4% na ukupnu štednju može značajno povećati iznos raspoloživ za mirovinu.
Vlasništvo i nasljednost
Uplaćeni novac u treći mirovinski stup u potpunosti je u vlasništvu zaposlenika. To znači da u slučaju njegove smrti, sredstva nasljeđuju njegovi zakonski nasljednici, pružajući dodatnu financijsku sigurnost obitelji.
Dugoročni učinak štednje
Da bismo bolje razumjeli potencijal trećeg mirovinskog stupa, razmotrimo hipotetski primjer. Ako poslodavac tijekom 20 godina mjesečno uplaćuje maksimalni neoporezivi iznos od 796,44 eura (6.000 kuna) godišnje, ukupan iznos uplaćenih sredstava bio bi 15.928,80 eura. Uzimajući u obzir državne poticaje i prosječan godišnji prinos fonda od 4%, ukupna svota na računu nakon 20 godina mogla bi dosegnuti oko 27.629,22 eura. To znači da je ostvareni rast (razlika između ukupne svote i uplaćenih sredstava) iznosio impresivnih 73%.
Zaključak
Uplata u treći mirovinski stup predstavlja izvanrednu priliku za poslodavce da pokažu brigu za dugoročnu dobrobit svojih zaposlenika, dok istovremeno ostvaruju porezne uštede. Za zaposlenike, to je siguran put prema financijski stabilnijoj mirovini, potpomognut državnim poticajima i potencijalom rasta ulaganja. Ova sinergija pogodnosti čini treći mirovinski stup jednim od najpametnijih financijskih alata dostupnih na tržištu, kako za pojedince, tako i za poslovni sektor.