Pismenost je mnogo više od samog poznavanja slova i sposobnosti čitanja. Ona je temelj kulture, profesionalizma i jasne komunikacije. Iako se hrvatski jezik neprestano razvija i mijenja, što je prirodan proces za svaki živi jezik, postoje određena pravila standardnoga jezika koja bi se trebala poštovati, osobito u javnom i poslovnom prostoru. UNESCO je još 1967. godine utemeljio Međunarodni dan pismenosti, koji se obilježava 8. rujna, kako bi podsjetio svijet na važnost učenja i osvijestio problem nepismenosti koji i dalje pogađa velik broj ljudi.
U današnje vrijeme, kada se komunikacija odvija brže nego ikada putem društvenih mreža i digitalnih kanala, često dolazi do zanemarivanja pravopisnih i gramatičkih pravila. Neke su se pogreške toliko udomaćile u svakodnevnom govoru da ih mnogi više i ne primjećuju. Ipak, u službenoj korespondenciji, medijima i javnim nastupima, te greške mogu narušiti vjerodostojnost govornika. U ovom članku donosimo detaljan pregled najčešćih jezičnih zamki i savjete kako ih izbjeći.
Osnovne pogreške u svakodnevnom govoru i pismu
Jedna od najčešćih pogrešaka koju susrećemo u medijskom prostoru i svakodnevnom razgovoru jest korištenje upitne zamjenice šta umjesto standardnog što. Iako je “šta” uobičajeno u mnogim dijalektima i neformalnom govoru, u standardnom hrvatskom jeziku ispravno je reći: “Što vi kažete na to?” ili “Što to znači?”.
Još jedna česta dilema javlja se kod uzročnih veznika zato što i zato jer. Pravilo je jednostavno: ispravno je koristiti “zato što” ili samo “jer”. Konstrukcija “zato jer” smatra se neispravnom u standardu. Primjerice, pravilno je reći: “Otišla sam na ispit zato što sam učila” ili “Otišla sam na ispit jer sam učila”.
Također, velika se zabuna stvara oko veznika ako i ukoliko. Mnogi misle da je “ukoliko” samo svečanija verzija riječi “ako”, no to nije točno. “Ukoliko” se u standardnom jeziku koristi isključivo u paru s veznikom “utoliko”. U svim ostalim slučajevima, kada izričemo uvjet, treba koristiti “ako”. Primjer: “Ako sutra bude padala kiša, ostat ćemo kod kuće”, a ne “Ukoliko sutra bude padala kiša”.
Pleonazmi: Kada je manje zapravo više
Pleonazam je stilska figura koja označava nepotrebno gomilanje riječi istog ili sličnog značenja. Iako se ponekad koriste radi naglašavanja, u standardnom jeziku većina ih se smatra pogreškama jer otežavaju rečenicu i čine je redundantnom. Evo popisa najčešćih pleonazama koje bi trebalo izbjegavati:
- No međutim – Dovoljno je reći samo “no” ili samo “međutim”. Obje riječi imaju isto značenje suprotnog veznika.
- Kako i na koji način – Ove dvije fraze znače potpuno isto. Odaberite jednu.
- Često puta – Riječ “često” već podrazumijeva da se nešto dogodilo više puta.
- Godina dana – Godina je po definiciji razdoblje od 365 dana, stoga je dodatak “dana” suvišan.
- Vremensko razdoblje – Svako razdoblje je vremensko, pa je dovoljno reći samo “razdoblje”.
- Oko desetak – Riječ “desetak” već označava približan broj (oko deset), pa je dodavanje riječi “oko” suvišno.
- Čak štoviše – Oba priloga služe za isticanje i imaju slično značenje. Koristite samo jedan.
Pravopisne zamke kod glagola i negacija
Pisanje negacije uz glagole jedna je od najosnovnijih lekcija u osnovnoj školi, ali i jedna od najčešćih pogrešaka u odrasloj dobi. Pravilo je jasno: ne se uz glagole piše odvojeno. Dakle, ispravno je pisati ne znam, ne mogu, ne trebam ili ne smijem. Iznimke su glagoli kod kojih je negacija dio osnove, kao što su nemati, nestati, nedostajati, te oblici nisam, neću i nemoj.
S druge strane, kod imenica i pridjeva negacija se piše spojeno. Tako imamo riječi poput nemogućnost, neistina, nejasnoća, nemoguć, neistinit i nejasan. Česta pogreška je i nepravilno korištenje pomoćnog glagola u prvom licu jednine i množine kondicionala. Često čujemo “ja bi” ili “mi bi”, što je neispravno. Pravilno je: ja bih i mi bismo. Bez pravilnog nastavka, u rečenici poput “Voljeli bi ići u kino” ne možemo sa sigurnošću znati tko je subjekt ako on nije izričito naveden.
Također, u hrvatskom jeziku treba izbjegavati takozvano “dakanje” i “dalikanje”. Umjesto konstrukcija poput “Moram da napišem” ili “Idem da jedem”, koje su svojstvene nekim drugim jezicima, u duhu hrvatskog jezika je korištenje infinitiva: “Moram napisati” ili “Idem jesti”. Slično vrijedi i za pitanja – umjesto “Da li si dobro?”, bolje je reći “Jesi li dobro?”.
Razlikovanje sličnih riječi i pravilna uporaba prijedloga
Postoje riječi koje zvuče slično ili se koriste u sličnim kontekstima, ali imaju različita značenja. Razlikovanje tih nijansi odlika je vrsnih govornika.
Slijedeći nasuprot sljedeći
Riječ slijedeći je glagolski prilog sadašnji i označava radnju koja se odvija dok netko nekoga slijedi (npr. “Slijedeći upute, stigli smo na cilj”). S druge strane, sljedeći je pridjev koji označava nešto što dolazi po redu (npr. “Sljedeći tjedan idem na odmor”).
Zbog nasuprot radi
Ovo je jedna od najčešćih pogrešaka. Prijedlog zbog koristi se za izricanje uzroka (nešto što je bilo prije radnje), dok se prijedlog radi koristi za izricanje namjere ili cilja (nešto što želimo postići). Pogrešno je reći: “Otišao sam ranije radi toga jer sam žurio”, ispravno je: “Otišao sam ranije zbog toga što sam žurio”. S druge strane, ispravno je reći: “Učim radi znanja” (cilj mi je znanje).
Tijekom nasuprot tokom
Iako se u neformalnom govoru miješaju, pravilo je jednostavno: tok se odnosi na kretanje tekućine (tok rijeke), dok se tijek odnosi na protok vremena. Prema tome, pravilno je reći “tijekom godine”, a ne “tokom godine”.
Specifični nazivi i česte pogreške u vokabularu
U našem jeziku postoje riječi koje se u narodu često izgovaraju pogrešno, do te mjere da ispravan oblik zvuči neobično. Evo nekoliko primjera:
| Pogrešno | Ispravno | Objašnjenje |
|---|---|---|
| Sumljam | Sumnjam | Imenica je sumnja, stoga je i glagol sumnjati. |
| Inekcija | Injekcija | Riječ dolazi iz latinskog korijena inicio. |
| Oftamolog | Oftalmolog | Specijalist za oči ima slovo ‘l’ u nazivu. |
| Helihopter | Helikopter | Riječ nema glas ‘h’ u sredini. |
| Blomba | Plomba | Zubni ispun je plomba, blomba ne postoji u tom kontekstu. |
| Pazduh | Pazuh | Dio tijela ispod ramena je pazuh. |
| Buldožder | Buldožer | Građevinski stroj je buldožer. |
Također, važno je napomenuti pravilno stupnjevanje pridjeva koji već u sebi nose apsolutno značenje. Pridjevi poput optimalan, maksimalan i minimalan ne bi se trebali stupnjevati. Ne postoji “najoptimalniji” jer optimalan već znači najpovoljniji. Isto vrijedi i za “najmaksimalniji”.
Pravila o imenima, datumima i pismu
Kada pišete datume, ime mjeseca uvijek treba biti u genitivu. Često vidimo natpise poput “1. siječanj”, što je pogrešno. Ispravno je 1. siječnja, jer se zapravo misli na prvi dan mjeseca siječnja. Također, riječ internet piše se malim početnim slovom jer se smatra općom imenicom, baš kao i telefon ili televizija.
Posebno je zanimljivo pravilo o deklinaciji prezimena. U hrvatskom jeziku muška se prezimena uvijek dekliniraju (npr. “Sreo sam Ivana Horvata”), dok se ženska prezimena ne dekliniraju (npr. “Sreo sam Mariju Horvat”). Ovo pravilo pomaže u razlikovanju spola u pisanim tekstovima kada su imena rodno neutralna ili nepoznata.
Zaključak
Jezik je moćan alat koji zahtijeva stalnu pažnju i usavršavanje. Iako se pogreške događaju svima, težnja ka pravilnom izražavanju pokazuje poštovanje prema jeziku, ali i prema osobama s kojima komuniciramo. Učenje pravopisnih pravila nije samo akademska vježba, već način da naše misli prenesemo točno, jasno i profesionalno. Nadamo se da će vam ovaj pregled pomoći da u budućnosti s više sigurnosti koristite hrvatski standardni jezik.
Često postavljana pitanja (FAQ)
1. Je li ispravno reći ‘hvala lijepo’ ili ‘hvala lijepa’?
Ispravno je reći hvala lijepa. Imenica hvala je ženskog roda, pa i pridjev koji ide uz nju mora biti u ženskom rodu.
2. Piše li se ‘bit će’ ili ‘biti će’?
Kada se infinitiv nalazi ispred pomoćnog glagola (u futuru prvom), gubi se krajnje ‘i’. Dakle, piše se bit će ili pisat ću. Ako je pomoćni glagol prvi, onda ostaje ‘i’: “Ja ću pisati”.
3. Kada se koristi ‘s’, a kada ‘sa’?
Prijedlog sa koristi se ispred riječi koje počinju glasovima s, š, z, ž (npr. sa sestriniom, sa školom) te ispred suglasničkih skupina ks, ps, pš (npr. sa Ksenijom). U ostalim slučajevima koristi se kraći oblik ‘s’.