Pitanje odgovornosti u situacijama kada pas ugrize osobu ili drugog psa složeno je i tiče se ne samo vlasnika životinje, već i zakonskih regulativa koje nastoje osigurati sigurnost i zaštititi sve sudionike u prometu. Nerijetko se u medijima pojavljuju vijesti o ovakvim incidentima, koji mogu imati ozbiljne posljedice, od tjelesnih ozljeda do, u najtežim slučajevima, gubitka života psa koji je počinio napad. Ovaj članak istražuje tko snosi odgovornost, koji su zakonski koraci u slučaju ugriza i kakve obveze imaju vlasnici pasa, osobito oni koji posjeduju životinje klasificirane kao “opasne”.
Definicija i kriteriji za opasne pse
Zakonski okvir, preciziran Pravilnikom o opasnim psima, definira što se smatra opasnim psom. Pod ovu kategoriju spadaju psi koji su ničim izazvani napali čovjeka i nanijeli mu tjelesne ozljede ili ga usmrtili, kao i oni koji su ničim izazvani napali drugog psa i nanijeli mu teške tjelesne ozljede. Nadalje, opasnima se smatraju i psi koji su uzgajani ili dresirani za borbe pasa, ili su zatečeni u takvim borbama. Posebna kategorija obuhvaća pse pasmina tipa bull (stafordski bull terijer, američki stafordski terijer, bull terijer i mini bull terijer) te njihove križance, ako ne potječu iz kontroliranog uzgoja.
Procedura utvrđivanja opasnosti i registracija
Nakon što se dogodi napad psa, neophodno je podnijeti prijavu nadležnim tijelima. Ta prijava mora detaljno opisati okolnosti napada, uključujući da li je bio ničim izazvan te kakve je ozljede nanio osobi ili drugom psu. Nakon zaprimljene prijave, veterinarski inspektor provodi postupak utvrđivanja opasnosti psa. Ukoliko se potvrdi da pas ispunjava zakonske kriterije za opasnog psa, donosi se odluka o njegovoj registraciji u Upisnik pasa kao opasnog.
Uvjeti za vlasnike opasnih pasa
Posjedovanje opasnog psa nije bez značajnih uvjeta i odgovornosti. Zakon propisuje stroge kriterije koje potencijalni vlasnik mora ispunjavati kako bi dobio dozvolu za držanje takve životinje. Prije svega, protiv vlasnika se ne smije voditi kazneni postupak za teža kaznena djela, kao što su mučenje životinja, kaznena djela protiv života i tijela čovjeka, zlouporaba opojnih droga, te druga kaznena djela koja sadrže elemente nasilja. Također, ne smije postojati ni prekršajni postupak koji se odnosi na zaštitu životinja, javni red i mir ili druge zakone s elementima nasilja.
Osim toga, vlasnik mora biti poslovno sposoban i stariji od 21 godinu. Postoje i dodatne okolnosti koje mogu diskvalificirati potencijalnog vlasnika, a odnose se na mogućnost zlouporabe psa. Tu spadaju učestalo i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija droga, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, te agresivno i ekscesno ponašanje. Također, vlasnik ne smije imati stegovne povrede propisa Hrvatskog kinološkog saveza ili povrede Kodeksa o ponašanju. Konačno, mora postojati i osigurani adekvatan prostor za siguran smještaj psa.
Zakonske obveze vlasnika opasnih pasa
Kada je pas proglašen opasnim, vlasnik ima niz obveznih radnji koje mora poduzeti. Jedna od prvih je osiguranje označavanja psa mikročipom, bez obzira na njegovu dob. Nadalje, u roku od 14 dana od proglašenja psa opasnim, vlasnik mora osigurati njegovu kastraciju. Kastracija se smatra mjerom koja može doprinijeti smanjenju agresivnosti kod pasa.
Sigurnost okoline prioritet je prilikom držanja opasnog psa. Takav pas mora biti smješten u prostoru ili objektu primjerene veličine, iz kojeg ne može pobjeći. Vrata tog prostora moraju biti zaključana, a na ulazu mora biti jasno istaknuto upozorenje: “OPASAN PAS”. Kada se opasan pas izvodi izvan svog ogračenog prostora, obavezna je uporaba brnjice i povodca.
Svi opasni psi, kao i psi pasmina tipa bull i njihovi križanci koji nisu nikoga napali, moraju proći test provjere stupnja socijalizacije. Ovaj test se provodi prema uputama Hrvatskog kinološkog saveza i vlasnik ga mora položiti zajedno sa svojim psom. Cilj testa je utvrditi sposobnost psa za normalno funkcioniranje u socijalnom okruženju.
Posljedice nepoštivanja zakonskih odredbi i ponovljeni napadi
U slučaju ponovljenog napada opasnog psa na čovjeka ili drugog psa, posebice ako je napad bio smrtonosan, ili u slučaju neudovoljavanja zakonskim obvezama vlasnika, zakon predviđa drastične mjere. Prema Zakonu o zaštiti životinja, opasan pas u ovakvim okolnostima može biti usmrćen, jer se u tim slučajevima smatra opasnim za okolinu. Iznimno, u određenim posebnim slučajevima, umjesto usmrćivanja, pas može biti smješten u sklonište za životinje ili kod udomitelja, ali to ne uključuje slučajeve ponovljenih smrtonosnih napada ili nepoloženog testa socijalizacije.
Reguliranje naknade štete i odgovornost za pse bez vlasnika
Šteta koju pas nanese drugom psu ili osobi regulirana je Zakonom o obveznim odnosima. Važno je napomenuti da ovaj zakon ne prepoznaje “opasnog psa” kao zasebnu kategoriju u kontekstu naknade štete. Umjesto toga, primjenjuje se opća odredba koja kaže da “za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik”. Stoga, vlasnik psa odgovara za svu štetu koju njegov pas uzrokuje, neovisno o tome je li pas prethodno bio proglašen opasnim ili ne, ako je šteta nastala kao posljedica njegovog vlasništva i nemara.
Situacija postaje drugačija kada je riječ o psima bez vlasnika, odnosno lutalicama. U tim slučajevima, odgovornost za njihovo zbrinjavanje, a time i potencijalnu štetu koju mogu prouzročiti, leži na jedinicama lokalne samouprave. Zakon o zaštiti životinja jasno propisuje da je zbrinjavanje napuštenih i izgubljenih životinja njihova zakonska obveza. Stoga, ako pas bez vlasnika ugrize osobu ili drugog psa, odgovornost se prebacuje na lokalnu zajednicu koja je trebala osigurati adekvatno zbrinjavanje takvih životinja.
Zaključak
Odgovornost za ponašanje psa u potpunosti leži na njegovom vlasniku. Zakonski okviri jasno propisuju definicije opasnih pasa, kriterije za njihove vlasnike te specifične obveze koje moraju ispunjavati kako bi osigurali sigurnost zajednice. Pravovremeno prijavljivanje ugriza, poštivanje zakonskih odredbi o držanju opasnih pasa te provođenje propisanih mjera poput kastracije i socijalizacije ključni su za prevenciju budućih incidenata. U slučaju pasa bez vlasnika, odgovornost prelazi na lokalne samouprave, naglašavajući važnost sustavnog rješavanja problema napuštenih životinja.