Sve je veći broj hrvatskih građana koji započnu karijeru ili pronađu zaposlenje izvan granica svoje domovine, dok istovremeno zadržavaju status poreznog rezidenta u Hrvatskoj. Ova situacija, poznata kao ‘rad izvana, a rezident Hrvatske’, povlači za sobom niz specifičnih poreznih obveza koje nerijetko zbunjuju one koji se prvi put susreću s njima. Odjavljivanje prebivališta u Hrvatskoj i odlazak ‘trbuhom za kruhom’ ne oslobađaju automatski pojedinca od porezne odgovornosti prema državi svog rezidentstva. Razumijevanje ključnih pojmova, poput porezne rezidentnosti, te upoznavanje s pravilima prijave i plaćanja poreza na inozemne prihode, ključno je za izbjegavanje potencijalnih problema s Poreznom upravom.
Porezna rezidentnost – Ključ za razumijevanje obveza
Da bismo ispravno shvatili svoje porezne obveze, neophodno je prvo definirati što znači biti porezni rezident. Prema hrvatskim zakonima, a posebno Općem poreznom zakonu, porezna rezidentnost nije isključivo vezana uz prijavljeno prebivalište u Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP). Ključni kriteriji su postojanje prebivališta i uobičajenog boravišta u Hrvatskoj. To znači da, čak i ako ste odjavili svoje službeno prebivalište u Hrvatskoj, ali vaša obitelj (supružnik, djeca, izvanbračni partner) i dalje živi tamo, i dalje možete biti smatrani poreznim rezidentom. U takvim slučajevima, vaša obitelj i središte životnih interesa ostaju u Hrvatskoj, što automatski povlači obvezu plaćanja poreza na sav svoj globalni dohodak.
S druge strane, ako ste se sa svojom obitelji trajno preselili u inozemstvo, stekli tamo prebivalište i tamo vam je obitelj, tada se, unatoč eventualnom posjedovanju nekretnina u Hrvatskoj ili prijavljenom boravištu u MUP-u, možete smatrati poreznim nerezidentom. Porezna uprava tumači pojam prebivališta na specifičan način koji se ne mora nužno podudarati s evidencijama MUP-a. Za samce koji imaju prebivalište i u Hrvatskoj i u inozemstvu, kriterij je mjesto gdje provode većinu svog vremena ili odakle pretežno odlaze na posao.
Prijava inozemnih prihoda – Rokovi i što sve uključuju
Kada ostvarite prvi prihod iz inozemstva, zakon propisuje striktan rok za prijavu u registar poreznih obveznika – osam dana od ostvarivanja tog prvog primitka. Nadalje, unutar 30 dana od tog prvog inozemnog primitka, dužni ste prijaviti ostvareni dohodak u Hrvatskoj te platiti pripadajući porez na dohodak i o tome izvijestiti Poreznu upravu. Ova obveza odnosi se na sve vrste prihoda ostvarenih u inozemstvu, bez obzira na to jesu li ostvareni u tekućoj ili prethodnim godinama. Pod pojmom ‘primitak iz inozemstva’ podrazumijevaju se plaće, mirovine, drugi dohodak, dohodak od kapitala, kamate na štednju te dividende.
Postoje i iznimke. Primjerice, određeni umirovljenici koji primaju mirovine iz Kanade, Kine, Luksemburga, Sjeverne Makedonije, Maroka, Mauricijusa, Njemačke, Omana, Poljske i San Marina ne moraju samostalno prijavljivati svoje mirovine, jer se za to brine Porezna uprava. Također, u nekim zemljama s kojima Hrvatska ima potpisane bilateralne sporazume, dohodak od nesamostalnog rada (plaća) hrvatskih rezidenata može biti izuzet od plaćanja poreza u Hrvatskoj. To se odnosi na Njemačku, Norvešku, Francusku, Litvu, Švedsku, Belgiju i Estoniju.
Izbjegavanje dvostrukog oporezivanja – Sporazumi i potvrde
Jedan od najvažnijih aspekata rada u inozemstvu za hrvatske rezidente jest izbjegavanje dvostrukog oporezivanja, odnosno situacije u kojoj biste plaćali isti porez dvjema državama u isto vrijeme. Kako bi se to spriječilo, Hrvatska je sklopila brojne ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s drugim državama. Njihovom primjenom, porez plaćen u inozemstvu može se uračunati u poreznu obvezu u Hrvatskoj ili se može primijeniti izuzeće od plaćanja poreza u Hrvatskoj, ovisno o odredbama konkretnog sporazuma.
Da bi se porez plaćen u inozemstvu priznao u Hrvatskoj, neophodno je priložiti potvrdu o uplaćenom porezu koju izdaje nadležno porezno tijelo strane države ili ovlaštena osoba. Sama potvrda inozemnog isplatitelja nije dovoljna. Ova potvrda mora se dostaviti Poreznoj upravi najkasnije do 30. studenog tekuće godine za porez plaćen u prethodnoj godini.
Ključno je razumjeti kako funkcionira priznavanje poreza: ako je porezna stopa u zemlji u kojoj ostvarujete dohodak viša od one koja bi se primijenila u Hrvatskoj, platit ćete samo taj viši iznos poreza i nećete imati dodatnu obvezu prema Hrvatskoj. Ako je pak porez u inozemstvu obračunat u manjem iznosu, platit ćete razliku do hrvatskog poreznog iznosa. U slučajevima kada međunarodni ugovor predviđa izuzeće za određeni dohodak, tada nećete plaćati dodatni porez u Hrvatskoj.
Kome prijeti dvostruko oporezivanje?
Iako ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja smanjuju rizik, određene skupine pojedinaca i dalje mogu biti podložne dvostrukom oporezivanju ako ne poduzmu odgovarajuće korake. To uključuje:
- Dnevne migrante koji žive u jednoj državi, a rade u drugoj.
- Radnike upućene na kraće radne zadatke u inozemstvo.
- Osobe koje su otišle u mirovinu u jednoj državi, a primaju mirovinu iz druge države.
- Nezaposlene osobe koje primaju naknadu za nezaposlenost iz matične države, a traže posao u inozemstvu.
U ovim slučajevima, iako se porezna pravila države prebivališta uglavnom primjenjuju, ponekad je potrebno platiti porez i u drugoj državi. Kako biste bili oslobođeni dvostrukog oporezivanja, ključno je imati dokaze o svom poreznom prebivalištu i o tome da ste već platili porez u drugoj državi. Informacije o potrebnim dokumentima i dokazima najbolje je zatražiti od nadležnih poreznih tijela.
Zakonska regulacija statusa nerezidenta
Ako ste se trajno ili privremeno odselili u inozemstvo i više ne želite biti porezni rezident Hrvatske, važno je to i pravno regulirati. Nakon odjave prebivališta u MUP-u, potrebno je ispuniti i predati obrazac ‘TI’ (o promjeni statusa rezidentnosti) u Poreznoj upravi. Ovaj postupak je posebno važan ako s vama u inozemstvo odlazi i vaš bračni ili izvanbračni partner koji također gubi status rezidenta.
Preporučuje se da partneri, ako se sele zajedno, svaki individualno ispune svoj obrazac ‘TI’, ali da ih predaju zajedno, idealno kod istog referenta u Poreznoj upravi. Ovakav pristup često ubrzava rješavanje zahtjeva, jer se svi relevantni detalji uzimaju u obzir odjednom.