Sloboda misli, mišljenja i izražavanja temeljni je stup svakog demokratskog društva, zajamčen relevantnim međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima, kao i ustavima suvremenih država, uključujući i Ustav Republike Hrvatske. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda također ističe važnost ovog prava. Međutim, u današnjem digitalnom dobu, kada je pristup informacijama lakši nego ikad, sloboda izražavanja dobiva novu dimenziju, ali i suočava se s neviđenim izazovima. Internet i društvene mreže, uz sve svoje pozitivne aspekte poput brzog širenja informacija i povezivanja ljudi, postaju i plodno tlo za širenje dezinformacija, govora mržnje i lažnih vijesti.
Problem lažnih vijesti, odnosno fake newsa, sve je prisutniji, a njegova je kompleksnost takva da se još uvijek traži odgovarajući univerzalni pravni okvir za njegovo suzbijanje. Iako zakonodavstvo Europske unije još uvijek ne sadrži specifičnu regulaciju za borbu protiv lažnih vijesti, Europska komisija aktivno radi na provedbi niza akcija usmjerenih na borbu protiv dezinformacija diljem Europe. Ovaj članak istražit će što točno podrazumijevamo pod lažnim vijestima, kako ih prepoznati, kakve posljedice imaju na društvo i pojedinca te kakav je pravni odgovor Republike Hrvatske na ovaj rastući problem.
Što su lažne vijesti i kako ih prepoznati?
Lažne vijesti, ili dezinformacije, su neistinite ili obmanjujuće informacije predstavljene kao objektivne i vjerodostojne vijesti s namjerom manipulacije javnim mnijenjem, izazivanja panike, širenja propagande ili ostvarivanja financijske koristi. One se često maskiraju u legitimne novinarske forme, koristeći senzacionalističke naslove, manipulirane fotografije ili videozapise te lažno se pozivajući na povjerljive izvore.
Posebno plodno tlo za širenje lažnih vijesti pokazale su se krizne situacije. Tijekom pandemije koronavirusa, svjedočili smo poplavi dezinformacija o načinima širenja zaraze, navodnim lijekovima, zaštitnim mjerama i broju oboljelih. Slično je bilo i nakon razornih potresa u Zagrebu i Petrinji, kada su se društvenim mrežama širile lažne najave o budućim potresima, iako je opće poznato da potrese nije moguće predvidjeti.
Primjerice, putem društvenih mreža kružila je objava s fotografijama rodilja koje su izašle iz Petrove bolnice u Zagrebu nakon potresa, ali s lažnim opisom da su snimljene u Italiji, gdje su bolnice pretrpane zbog koronavirusa. Autori lažnih vijesti često se lažno pozivaju na autoritativne izvore poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), liječnika ili UNICEF-a kako bi svojim obmanama dali privid vjerodostojnosti. U Hrvatskoj se također širila lažna vijest da u travnju neće biti isplaćene mirovine zbog tehničkih problema uzrokovanih potresom, što je izazvalo nepotrebnu paniku među umirovljenicima.
Kako biste se zaštitili od dezinformacija, važno je razviti kritičko razmišljanje i provjeravati izvore. Evo nekoliko ključnih karakteristika koje mogu ukazivati na lažne vijesti:
- Senzacionalistički i emocionalno nabijeni naslovi: Često koriste velika slova, uskličnike i riječi koje izazivaju snažne emocije kako bi privukli pažnju.
- Nedostatak vjerodostojnih izvora: Vijest ne navodi izvore informacija, ili se poziva na neprovjerene ili anonimne izvore.
- Manipulirane slike i videozapisi: Fotografije i videozapisi mogu biti izvađeni iz konteksta, digitalno obrađeni ili potpuno lažni.
- Pravopisne i gramatičke pogreške: Česte greške mogu ukazivati na neprofesionalnost i nedostatak uredničke provjere.
- Previše dobro da bi bilo istinito: Informacije koje zvuče nevjerojatno ili previše senzacionalistički često su lažne.
- Nedostatak potpunih informacija: Vijest je često kratka, površna i ne nudi dublji kontekst ili više perspektiva.
Široki utjecaj dezinformacija na društvo i pojedinca
Širenje lažnih vijesti ima dalekosežne posljedice koje sežu izvan individualne zablude. Na društvenoj razini, dezinformacije mogu ozbiljno narušiti povjerenje u medije, znanstvene institucije, pa čak i u samu demokraciju. Kada građani ne mogu razlikovati istinu od laži, to otvara vrata manipulaciji javnim mnijenjem i polarizaciji društva. Primjeri iz pandemije koronavirusa jasno su pokazali kako lažne vijesti o cjepivima ili metodama liječenja mogu dovesti do nepovjerenja u javnozdravstvene institucije i ugroziti javno zdravlje.
Na individualnoj razini, lažne vijesti mogu izazvati nepotrebnu paniku, strah i anksioznost. Sjetimo se samo lažnih upozorenja o nadolazećim potresima ili neisplati mirovina – takve informacije direktno remete mir i spokojstvo građana. Društvene mreže, zbog svoje brze i široke rasprostranjenosti, djeluju kao akceleratori širenja dezinformacija, često stvarajući eho-komore u kojima se pojedinci izlažu samo onim informacijama koje potvrđuju njihova postojeća uvjerenja, bez obzira na njihovu istinitost.
Ovaj globalni problem prepoznat je i na najvišim razinama. Iako još uvijek ne postoji univerzalni pravni okvir za borbu protiv lažnih vijesti, Europska komisija aktivno radi na razvoju strategija i alata za suzbijanje dezinformacija. Cilj je ne samo identificirati i ukloniti lažne sadržaje, već i osnažiti medijsku pismenost građana kako bi sami mogli kritički procjenjivati informacije.
Pravni odgovor Hrvatske na širenje lažnih vijesti
U Republici Hrvatskoj, pravni okvir za suzbijanje širenja lažnih vijesti postoji, iako je djelomično zastario i suočava se s izazovima modernog digitalnog okruženja. Važno je naglasiti da se pravni sustav nastoji uravnotežiti između zaštite slobode izražavanja i potrebe za suzbijanjem štetnih dezinformacija.
Prekršajna odgovornost: Širenje lažnih i uznemirujućih vijesti
Glavni propis koji se bavi širenjem lažnih vijesti je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94). Članak 16. tog Zakona propisuje da će se kazniti za prekršaj:
„tko izmišlja ili širi lažne vijesti kojima se remeti mir i spokojstvo građana.“
Za ovaj prekršaj predviđena je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 njemačkih maraka (DEM) ili kazna zatvora do 30 dana. S obzirom na to da je zakon, uz manje izmjene, na snazi od 1977. godine, kazne su i dalje propisane u njemačkim markama. U kunskoj protuvrijednosti, te kazne danas iznose od 200 do 780 kuna (prije uvođenja eura).
Vrhovni sud Republike Hrvatske (VSRH Psz 114/1993-5) detaljnije je opisao obilježja ovog prekršaja. Za postojanje prekršaja dovoljno je da netko izmišlja lažne vijesti ILI širi lažne vijesti kojima narušava mir građana. Nije nužno da počinitelj istovremeno izmisli i širi lažne vijesti. Zanimljivo je da se neistinitost tvrdnji presumira, odnosno svatko se smatra dobrim, te se suprotno mora dokazati. To znači da, ako netko za nekog tvrdi nešto negativno, to mora i dokazati. Sve dok tvrdnje nisu dokazane, smatraju se lažnima. Sukladno tome, okrivljenik mora dokazivati istinitost iznesenih tvrdnji, a ne tužitelj, što je odstupanje od uobičajenog pravila u prekršajnom i kaznenom pravu. Nadalje, ovaj prekršaj može se izvršiti i iz nehaja, što znači da nije potrebno utvrđivati namjeru počinitelja; dovoljno je da je okrivljenik širio lažne vijesti, odnosno da je svojim ponašanjem omogućio da više osoba sazna za lažne vijesti.
Kaznena odgovornost: Lažna uzbuna
Osim prekršajne odgovornosti, Kazneni zakon (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19) propisuje kaznenu odgovornost za djelo lažne uzbune. Članak 316. Kaznenog zakona predviđa kaznu zatvora u trajanju do tri godine za one koji lažno uzbune javne službe koje osiguravaju red ili pružaju pomoć o događaju koji iziskuje hitno djelovanje tih službi. Primjerice, lažno dojavljivanje o bombi, požaru ili teškoj nesreći spada u ovu kategoriju.
U kriznim situacijama, poput pandemije ili potresa, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) je 24. ožujka 2020. godine objavilo priopćenje u kojem je uputilo sva županijska i općinska državna odvjetništva da temeljito i neodložno postupaju te otkrivaju kaznena djela lažne uzbune i prekršaje širenja lažnih i uznemirujućih vijesti. Time su hrvatske vlasti pozvale građane na odgovornost u dijeljenju informacija.
Zaključak
Problem lažnih vijesti i dezinformacija predstavlja značajan izazov za suvremeno društvo, s dubokim posljedicama na povjerenje, sigurnost i javni mir. Iako Republika Hrvatska ima pravne mehanizme za borbu protiv širenja lažnih i uznemirujućih vijesti, očigledna je potreba za modernizacijom i prilagodbom zakonodavstva digitalnom dobu. Zastarjele odredbe i valute u prekršajnom zakonu ukazuju na potrebu reforme koja bi učinkovitije odgovarala na suvremene oblike širenja dezinformacija.
Osim pravnog okvira, ključna je uloga medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja svakog pojedinca. U vremenu kada su informacije lako dostupne, ali i lako manipulirane, odgovornost leži na svakome od nas da provjerava izvore, preispituje senzacionalističke naslove i ne dijeli neprovjerene sadržaje. Samo zajedničkim naporima, kroz edukaciju, odgovorno ponašanje i adekvatno zakonodavstvo, možemo se učinkovito boriti protiv štetnog utjecaja lažnih vijesti i očuvati integritet informacijskog prostora.