Hrvatska, zemlja iznimne prirodne ljepote i bogate bioraznolikosti, dom je brojnim divljim vrstama biljaka, gljiva i životinja. Od pamtivijeka su ljudi koristili resurse prirode za svoje potrebe, bilo da se radi o branju gljiva i kestena, sakupljanju ljekovitog bilja ili drugih plodova šuma. Međutim, s rastućom sviješću o potrebi zaštite okoliša i očuvanja ekosustava, javila se potreba za jasnim reguliranjem sakupljanja divljih vrsta. Iako su se prije nekoliko godina pojavile bojazni da će građani morati plaćati naknade za branje gljiva i kestena, takva stroga praksa nikada nije zakonski zaživjela. Umjesto toga, uspostavljen je sustav koji jasno razgraničava sakupljanje za osobne potrebe od komercijalne upotrebe, s ciljem osiguravanja održivosti i zaštite prirode. Razumijevanje ovih pravila ključno je za svakog pojedinca koji želi odgovorno uživati u prirodnim bogatstvima Hrvatske.
Što su divlje vrste i zašto ih štitimo?
Divlje vrste su one vrste koje su nastale bez utjecaja čovjeka, odnosno nisu rezultat umjetnog odabiranja ili genetske modifikacije. One predstavljaju temelj prirodnih ekosustava i ključne su za održavanje biološke raznolikosti. Unutar Europske unije, a time i u Hrvatskoj, posebna se pozornost posvećuje zaštiti divljih vrsta koje su:
- Ugrožene: Vrste čiji opstanak prijeti izumiranje.
- Osjetljive: Vrste za koje se smatra vjerojatnim da će u bliskoj budućnosti postati ugrožene ako se nastave djelovati štetni čimbenici.
- Rijetke: Vrste s malim populacijama koje trenutačno nisu ugrožene ili osjetljive, ali postoji rizik; često žive na ograničenim geografskim područjima ili su raspršene u manjem broju.
- Endemske: Vrste koje žive isključivo na određenom području i zahtijevaju posebnu zaštitu zbog svoje jedinstvenosti.
Očuvanje zavičajnih divljih vrsta osigurava se uspostavom ili održavanjem njihovog povoljnog stanja u prirodi. Zbog toga je strogo zabranjeno istrijebiti neku vrstu, smanjiti broj jedinki u populaciji, smanjiti ili oštetiti njezino stanište, ili pogoršati njezine životne uvjete do te mjere da se ugrozi cijela populacija. Održivo korištenje divljih vrsta regulirano je Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o sakupljanju zavičajnih divljih vrsta. Postoje i strogo zaštićene vrste čije je komercijalno korištenje potpuno zabranjeno.
Sakupljanje za osobne potrebe: Što je dopušteno?
Za sakupljanje zavičajnih divljih vrsta za osobne potrebe i potrebe vlastitog domaćinstva nije potrebno ishoditi nikakvo dopuštenje od Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. Međutim, to ne znači da nema ograničenja. Zakonom su jasno definirane maksimalne dnevne količine koje pojedinac smije sakupiti, neovisno o vrsti. Cilj ovih ograničenja je sprječavanje prekomjernog iskorištavanja i osiguravanje održivosti populacija.
Dopuštene dnevne količine za osobne potrebe:
- Gljive:
- Do 3 kg plodišta nadzemnih gljiva dnevno. Ako je jedno plodište veće mase, sakupljač ga smije sakupiti ako nema već sakupljena druga plodišta u dnevnoj dopuštenoj količini.
- Do 0,1 kg plodišta podzemnih gljiva dnevno. Ako je jedno plodište veće mase, sakupljač ga smije sakupiti ako nema već sakupljena druga plodišta u dnevnoj dopuštenoj količini.
- Lišajevi: Do 0,1 kg lišaja dnevno.
- Rakovi: Do 2 kg rakova dnevno. Dopuštena dnevna količina može biti veća za masu jedinke raka kojom se premašuje dopuštena dva kilograma.
- Pijavice: Do ukupno 20 jedinki pijavica dnevno.
- Puževi: Do ukupno 1 kg kopnenih puževa dnevno.
- Ježinci: Do ukupno 10 jedinki ježinaca dnevno.
- Žabe: Do ukupno 1 kg žaba dnevno.
- Biljke:
- Do ukupno 5 pojedinačnih komada podzemnih dijelova (lukovica, gomolja, korijena ili rizoma) biljaka dnevno.
- Do ukupno 2 kg stabljika biljaka s listovima i cvjetovima dnevno.
- Do ukupno 5 stručaka (obuhvat palca i kažiprsta) stabljika biljaka s listovima i/ili cvjetovima dnevno.
- Do ukupno 1 kg listova biljaka dnevno.
- Do ukupno 1 kg cvjetova biljaka dnevno.
- Do ukupno 0,5 kg sjemena biljaka dnevno.
- Do ukupno 10 kg plodova biljaka dnevno.
- Do ukupno 0,5 kg pupova biljaka dnevno.
- 1 busen mahovine dnevno.
Važno je napomenuti da se ova ograničenja odnose na zavičajne divlje vrste. Uvijek je preporučljivo informirati se o lokalnim propisima i eventualnim dodatnim ograničenjima u zaštićenim područjima (nacionalni parkovi, parkovi prirode).
Komercijalno sakupljanje: Postupak ishođenja dopuštenja
Za razliku od sakupljanja za osobne potrebe, komercijalno sakupljanje zavičajnih divljih vrsta – odnosno sakupljanje u svrhu prerade, trgovine, korištenja u uzgoju i drugog prometa i djelatnosti – strogo je regulirano i zahtijeva ishođenje dopuštenja. Profesionalni sakupljači, bilo da su fizičke ili pravne osobe, moraju zatražiti važeće dopuštenje od Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije.
Postupak podnošenja zahtjeva:
Zahtjev za dopuštenje podnosi se Ministarstvu i mora sadržavati sljedeće podatke:
- Podaci o podnositelju zahtjeva:
- Za pravnu osobu i fizičku osobu obrtnika: naziv i sjedište tvrtke/obrta, OIB, ime i prezime odgovorne osobe, broj telefona i adresu elektroničke pošte.
- Za fizičku osobu: ime i prezime, adresu i OIB, broj telefona i/ili adresu elektroničke pošte.
- Detalji o sakupljanju:
- Znanstveni i hrvatski naziv vrste/vrsta koje se namjeravaju sakupljati.
- Količina/količine koje se namjeravaju sakupiti.
- Područje/područja sakupljanja.
- Razdoblje obavljanja aktivnosti.
- Namjena sakupljanja.
- Metoda/metode sakupljanja.
Održivo sakupljanje ovih vrsta propisuje i Stručna podloga za sakupljanje zavičajnih divljih vrsta, koju svake godine izrađuje Zavod za zaštitu okoliša i prirode (ZZOP). Ova podloga propisuje posebne mjere sakupljanja, uključujući godišnje količine (kvote) ili razdoblja sakupljanja pojedine vrste, koje se često mijenjaju ovisno o stanju na terenu, klimatskim uvjetima i pritisku na vrstu i njezino stanište. Ministarstvo izdaje dopuštenja sukladno odredbama Zakona, Pravilnika i stručne podloge ZZOP-a.
Fizička osoba koja obavlja djelatnost sakupljanja za nositelja dopuštenja mora tijekom sakupljanja imati dokaz o ugovornom odnosu s nositeljem dopuštenja te presliku izdanog dopuštenja. Nositelj dopuštenja dužan je Ministarstvu dostaviti izvješće o sakupljanju zavičajnih divljih vrsta za prethodnu godinu/sezonu sakupljanja u roku propisanom u dopuštenju.
Zaključak
Sakupljanje divljih vrsta u Hrvatskoj, bilo za osobne potrebe ili u komercijalne svrhe, predstavlja aktivnost koja je jasno definirana zakonskim okvirom. Cilj ovih propisa nije zabrana uživanja u prirodi, već osiguravanje njezine zaštite i održivosti za buduće generacije. Razumijevanjem i poštivanjem pravila o dopuštenim količinama za osobnu upotrebu te strogo propisanog postupka za komercijalno sakupljanje, svi možemo doprinijeti očuvanju bogate hrvatske bioraznolikosti. Odgovorno ponašanje u prirodi, informiranost i poštivanje zakona ključni su za suživot čovjeka i divljeg svijeta.
Često postavljana pitanja (FAQ)
1. Trebam li dopuštenje za branje gljiva ili kestena za vlastitu upotrebu?
Ne, za sakupljanje zavičajnih divljih vrsta poput gljiva ili kestena za osobne potrebe i potrebe vlastitog domaćinstva nije potrebno ishoditi dopuštenje. Međutim, morate se pridržavati propisanih dnevnih količina (npr. do 3 kg gljiva dnevno).
2. Koja je razlika između zavičajnih i strogo zaštićenih vrsta?
Zavičajne divlje vrste su one koje su prirodno prisutne u Hrvatskoj. Strogo zaštićene vrste su podskup zavičajnih vrsta koje su zbog svoje ugroženosti ili rijetkosti stavljene pod najviši stupanj zaštite, a njihovo je komercijalno korištenje u pravilu zabranjeno.
3. Što se događa ako prekršim propisana ograničenja?
Nepoštivanje zakonskih odredbi o sakupljanju divljih vrsta, bilo da se radi o prekoračenju dopuštenih količina za osobnu upotrebu ili komercijalnom sakupljanju bez dopuštenja, podliježe kaznama propisanim Zakonom o zaštiti prirode.
4. Gdje mogu provjeriti koje su vrste strogo zaštićene?
Popis strogo zaštićenih vrsta dostupan je u Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama, koji se može pronaći na stranicama Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije ili Narodnih novina.