U Hrvatskoj su krajem prošle godine, s prvim danom ove godine, stupile na snagu značajne promjene u Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu. Ove izmjene, koje su usklađene s europskom direktivom, donose fundamentalne promjene u načinu rješavanja odštetnih zahtjeva, a ključna novost je ukidanje dosadašnjeg monopola osiguravajućih kuća u procjeni nastale štete na vozilima. Cilj ovih promjena je poboljšati položaj oštećenih strana, kako osiguranika tako i trećih osoba, te smanjiti broj sporova i troškove suđenja.
Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) krajem lipnja donijela je i Pravilnik o postupku rješavanja odštetnih zahtjeva, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2024. godine. Ovim pravilnikom preciznije su definirani uvjeti i postupci za podnošenje i isplatu odštete. Suština zakonskih izmjena leži u nastojanju da se osiguravateljima oteža izbjegavanje isplate šteta i da se prijepori s oštećenicima svedu na najmanju moguću mjeru. Ipak, primijećeno je da bi ove promjene mogle dovesti do određenog poskupljenja autoosiguranja, što bi na kraju moglo ponovno pasti na teret krajnjih korisnika, iako je prvotni cilj bio upravo njihova zaštita. Srećom, konkurentnost na tržištu osiguranja i dalje omogućuje osiguranicima da traže i uspoređuju više ponuda, te odaberu onu najpovoljniju.
Uklanjanje monopola u procjeni šteta
Najznačajnija novost koju donosi izmijenjeni Zakon o obveznim osiguranjima u prometu jest ta da osiguravajuće kuće više nemaju isključivo pravo procjene štete nastale na vozilu nakon prometne nesreće. Sada, oštećena vozila mogu se direktno odvesti u servis po izboru vlasnika, koji će potom napraviti procjenu štete i iznos potreban za popravak. Ovo je ključna promjena jer je dosadašnja praksa osiguravatelja značila da sami procjenjuju iznos štete koju će morati isplatiti. Nerijetko su te procjene bile znatno niže od stvarnih troškova popravka, a osiguravatelji su priznavali satnice servisa koje su višestruko manje od tržišnih, primjerice samo oko 13 eura po satu, dok su stvarne satnice servisa nerijetko bile i do četiri puta više.
Posljedica ovakve prakse bile su niske isplate odšteta, što je oštećene osobe nerijetko dovodilo u situaciju da traže usluge “majstora na crno” kako bi mogli pokriti troškove popravka ili su sami pokušavali izvršiti popravke, čime je često bila ugrožena ispravnost i sigurnost vozila. Nova zakonska regulativa omogućuje da se automobil bez straha od neadekvatne procjene odvede u ovlašteni servis koji jamči kvalitetu obavljenog posla i izdaje račun za uslugu. Svako neprihvaćanje takve procjene ili računa od strane osiguravajuće kuće mora biti detaljno obrazloženo. Osim toga, osiguravatelji više ne smiju uvjetovati rješavanje odštetnog zahtjeva ili isplatu naknade sklapanjem nagodbe ili popravkom vozila u određenom servisu, niti ih smiju preporučivati kao jedini ili najbolji način rješavanja štete.
Novi rokovi i olakšana procedura za odštetu
Uz promjene u procjeni šteta, zakonske izmjene donose i značajno ubrzanje procedure rješavanja odštetnih zahtjeva. Osiguravajuće kuće sada imaju obvezu novac za odštetu isplatiti u roku od 15 dana od slanja obrazložene ponude od strane osiguratelja, odnosno u maksimalnom roku od 60 dana za rješavanje cijelog procesa. Ovo je značajno smanjenje u odnosu na dosadašnju praksu koja je nerijetko odugovlačila s isplatama.
Što se tiče same procedure podnošenja zahtjeva za odštetu, Europsko izvješće o nesreći, uredno ispunjeno, sada može služiti kao izravan odštetni zahtjev. Time se osiguravateljima onemogućuje odugovlačenje procesa i prikupljanje nepotrebne dokumentacije. Cijeli proces rješavanja nespornog dijela štete sada mora biti završen u roku od najduže 60 dana. Produženje roka moguće je samo u slučajevima iznimne složenosti predmeta, kada iz objektivnih razloga nisu dostupne sve potrebne informacije i činjenice, ili kada se ne postigne konačni sporazum između osiguratelja i podnositelja zahtjeva oko visine odštete.
Osiguravatelji su također obvezni jasno i razumljivo informirati oštećene osobe o cijelom postupku. To uključuje upute o tome što učiniti nakon prometne nesreće, kako pravilno podnijeti odštetni zahtjev, te koje sve dokumente i podatke trebaju priložiti. Nakon zaprimanja zahtjeva, osiguravatelji moraju pisanim putem obavijestiti oštećenu osobu o njegovom statusu i pravima koja ima tijekom postupka.
Proširena odgovornost osiguravatelja i budućnost
Odgovornost osiguratelja sada se proširuje i na štete nastale na parkiralištima i u garažama, koje ranije nisu bile pokrivene osnovnim policama osiguranja (osim ako je sklopljen kasko). Osiguranje se primjenjuje bez obzira je li vozilo u mirovanju ili u pokretu. Ovo je značajna promjena za mnoge vozače koji su do sada bili u neugodnoj situaciji zateći oštećeno vozilo na parkingu bez mogućnosti naknade štete.
Važan dodatak zakonskim izmjenama je i reguliranje odgovornosti potpuno automatiziranih vozila. Iako su ovakva vozila još uvijek u fazi razvoja i testiranja, zakonska odredba predviđa pravila odgovornosti u slučaju potencijalnih sudara s njima, poput najavljenih “robotaksija”. Ova odredba osigurava da će u budućnosti postojati jasno definirana pravila koja će regulirati ovakve situacije, štiteći sve sudionike u prometu.
Postupak prilikom sudara – korak po korak
U slučaju prometne nesreće, ako nema ozlijeđenih osoba i nije potrebno zvati hitnu pomoć, te ako je krivac nesreće jasan, prvi korak je ispuniti Europsko izvješće o nesreći. Ovo izvješće služi kao temeljni dokument za ostvarivanje prava na naknadu štete i predaje se osiguravajućoj kući kod koje krivac nesreće ima policu obveznog autoosiguranja.
Uz ispunjeno Europsko izvješće, potrebno je priložiti i ponudu servisa za popravak vozila. Ukoliko procjena štete još nije obavljena od strane servisa, Europsko izvješće se može predati uz napomenu da će se ponuda ili procjena štete dostaviti naknadno. Nakon predaje dokumentacije, slijedi očekivanje odgovora od strane osiguravajuće kuće u vezi s isplatom naknade štete. Važno je pratiti rokove koje zakon propisuje za obradu zahtjeva, kako bi se osiguralo da se cijeli proces odvija u skladu s novim pravilima.
Ove zakonske izmjene predstavljaju značajan korak prema boljoj zaštiti potrošača u sektoru osiguranja u Hrvatskoj. Ukidanjem monopolističkog položaja osiguravajućih kuća u procjeni šteta, te ubrzanjem i pojednostavljenjem procedure ostvarivanja prava na naknadu, stvara se pravedniji sustav koji je više orijentiran na potrebe i prava oštećenih osoba.
”
}